U legendarnoj sceni kultnog filma Kum Al Pacino postavlja pitanje o tome tko je naredio napad na njegove suradnike. To me podsjeća na razgovor koji sam imao sa jednim klijentom kada sam bio u Sarajevu i razgovor je tekao oko odgovornosti za zalihe. Kada se uslijed tržišne potrebe naruči određena roba i onda se ona ne proda u cijelosti te ostane na skladištu to i nije neki razlog za zabrinutost u početku. To se događa i ne može svaka odluka o nabavi biti uspješna jer na tržištu je toliko brandova i toliko različitih ukusa da je teško pogoditi. Međutim, kada se to događa kroz duže vrijeme i nema mehanizma koji bi vodio računa o tome onda se nakon dvije, tri ili pet godina te nekurentne zalihe nakupi. U nekim slučajevima je udio nekurentne ili čak mrtve zalihe zauzmu i do trideset posto ukupne zalihe. E to to je već problem i onda se u nekom trenutku svi zajedno zapitaju tko je naručio svu tu mrtvu zalihu?
Članci
Mr. Wolf vodi u “Pulp Fiction”, a ne u budućnost
Baš čitam članak u novom Lideru o tome kako jedan menadžer predviđa da će se u budućnosti raditi na način da će većina stručnjaka postati kao Mr. Wolf iz Pulp Fictiona koji dolazi kada nastane problem. On je naime “rješavač problema”. Prema ovoj teoriji naš bi se posao sastojao od problema. Međutim da li je to baš tako? Da li se naš posao sastoji od rješavanja problema. Poduzetnici možda rješavaju probleme svojih klijenata, ali pravi pobjednici na tržišnoj utakmici su oni poduzetnici koji nude ono što klijenti još niti ne znaju da im treba.
Pogledajte samo klasičan primjer Henrya Forda koji je rekao “Da sam pitao kupce što im treba oni bi rekli da trebaju bržeg konja”. Isto tako kada je Steve Jobs kreirao Iphone on nije pitao kupce da li im to treba, nego ga je jednostavno kreirao i ponudio i time stvorio nezamislivu potražnju. Dakle, ovi poduzetnici nisu rješavali postojeće probleme nego su ponudili nešto novo, nešto što njihovi kupci još nisu mogli zamisliti.
Govoreće ili ne govoreće šifre
Kod označavanja artikala ili dodjeljivanja broja ili šifre govorimo o nekoliko bitnih elemenata. Točnije, radi se o tri elementa ili pitanja koja ćemo si postaviti:
- Da li ćemo koristiti govoreće ili nasumične šifre?
- Da li ćemo koristiti numeričke ili alfanumeričke oznake?
- Koja duljina šifre je optimalna?
Prva dilema s kojom se susrećemo kada se postavlja novi sustav označavanja jest da li ugraditi smisao u shemu numeriranja dijelova (govoreće šifre) te, ako je tako, do koje mjere? Govoreći brojevi materijala u prošlosti su bili česta metoda, ali najnoviji trendovi više naginju prema nasumičnom, besmislenom numeriranju dijelova i proizvoda. Razlog zašto su se u prošlosti dosta koristili sa govoreći šiframa je bio vrlo pragmatičan. To je bio jedini način klasifikacije artikala u sustavu, odnosno jedini način na koji je bilo moguće da se snalazimo u šumi šifara.
Kako zaprimanje utječe na povećanje prodaje?
Nevjerojatno je da jedna tako obična operacija može toliko utjecati na poslovanje poduzeća kao proces zaprimanja robe na skladištu.
Zaprimanje robe
Zaprimanje robe je početni proces u skladištu i to je prvi doticaj sa robom. Zaprimanje robe se odvija u zoni zaprimanja ili zoni istovara. Nekada su ove dvije zone spojene u jedno, a ponekad su odvojene pa se roba najprije odloži izvan kamiona, a zatim se donese u zonu zaprimanja na kojoj se odvija inspekcija i zaprimanje. Zaprimanje se vrši fizički i virtualno jer se najprije utvrđuje da li roba odgovara naručenoj specifikaciji (da li je to artikl koji je naručen i da li je količina ispravna), a zatim se to evidentira u nekom od softvera za vođenje skladišta.
U skladištima koja su vođena sustavom za upravljanje skladištem (WMS) u trenutku zaprimanja robe ona se automatski zaprima na prijemnu zonu koja u sustavu ima posebnu oznaku. Prijemna zona je privremena pozicija i na njoj se roba može držati samo privremeno i pravilo je da na kraju dana ili smjene ova zona mora biti prazna. Posebno treba paziti da je ova zona prazna u vrijeme inventure.
Glavni problem kod zaprimanja robe je nedostatak dovoljno prostora na kojem se može odraditi inspekcija odnosno fizičko zaprimanje. Da bi se iskrcao jedan šleper robe potrebno je mjesto za dvadesetak paleta, a ako dođe više kamiona odjedanput onda je to prava zbrka ako se ne vodi računa o redoslijedu i o planiranju ulaznih isporuka. Samim tim to je i glavni lijek za zbrku kod ulaza:
Izazovi u vođenju ljudi u logistici – fluktacija radnika
Fluktuacija
Fluktuacija je rak rana bilo kojeg procesa ili posla. Kada je veliki obrtaj radne snageu poslu dolazi do više različitih problema i troškova. Najevidentniji problem je trošak ponovnog zapošljavanja. Prema nekim procjenama trošak zapošljavanja nekog čovjeka – pored samog troška vremena intervjuiranja i konzultantskih usluga profesionalnih agencija (ako se koriste), jesu minimalno tri do šest mjesečnih plaća. Naime, u prvom mjesecu novo zaposlena osoba nije korisna nego tek uči svoje zadatke i povlači za sobom još jednog zaposlenika-mentora koji mu pomaže u uvođenju u posao. To su već dva čovjek-mjeseca. U drugom i trećem mjesecu novozaposleni radnik još je uvijek slabo produktivan i povremeno traži pomoć od kolega. Nakon toga je moguće da se potpuno integrira i u sljedećih nekoliko mjeseci postigne punu produktivnost ili se ne uklopi i ode (bilo svojom voljom ili ne). Tada se vraćamo na početak.
Ovo je samo jedan i najočitiji trošak koji povećana fluktuacija donosi.