U nedavnom razgovoru jedan poduzetnik mi je rekao da će s obzirom na trenutnu konstelaciju snaga na tržištu radne snage neminovno doći do povećanja plaća i da je jedini način kako da se taj efekt (povećanja inputa) anulira, je da se poveća produktivnost. Naime radi se o kompaniji koja se bavi distribucijom neprehrambenih materijala i s obzirom na znatan rast odlučio se izgraditi novo skladište. Međutim, povećanje kapaciteta izgradnjom većeg skladišta nije glavni dio priče jer zidovi ne čine sami kapacitet. Kapacitet čine i ljudi koji rade pomnoženi sa produktivnošću koju postižu. I u ovom zadnjem je sama po sebi razumljiva mudrost koja me najviše pogodila.
Dakle, da razjasnimo trenutak u vremenu i prostoru. Nalazimo se u Hrvatskoj koja je ušla u EU, a to znači pored nestanka granica za kretanje robe nestale su granice i za kretanje ljudi. Poznata je kapitalistička istina koju je još Marx uvidio – da se kapital seli iz industrije sa manjom profitnom stopu u industriju sa višim profitom. Isto tako je i sa radnom snagom. Radnici se sele iz tržišta sa nižom plaćom na tržišta sa višom plaćom. I tako to ide. Problem je što onda u industriji sa nižom profitnom stopom i nižom plaćom nema tko raditi odnosno tamo gdje je potražnja za radnom snagom veća neminovno je da će doći do povećanja plaća ili će te tvrtke propasti. Rješenje je u oba slučaja u povećanju profitabilnosti, a to je uz tržišnu cijenu jedino moguće kroz povećanje produktivnosti.
Naime, ako imamo veliku potražnju za radnom snagom cijena rada će rasti i kao što je poduzetnik sa početka priče zaključio, potrebno je dizati produktivnost kako bi se anulirali efekti povećanja plaća i zadržala profitabilnost kompanije. Neki poduzetnici su to shvatili dok neki još uvijek nisu, a neki će tek shvatiti na lakši ili na teži način.
Sada je samo pitanje kako povećati produktivnost? Možemo pogledati na nekoliko primjera.
Sebastijanova standardizacija
Prvi primjer je standardizacija u proizvodnji. U jednoj montažnoj proizvodnji koju ću zbog potreba ovog članka pojednostaviti i reći da se sastoji od dizajna, konstrukcije i završne montaže. Iako je ova kompanije uspješna zbog fleksibilnosti i izrade uređaja po narudžbi, Sebastijan – glavni inženjer u konstrukciji i kolega Ivan su pokrenuli ciklus standardizacije jer su htjeli sebi olakšati posao u dizajniranju uređaja. Iako na prvi pogled nije ništa naročito, ova standardizacija ima enormne posljedice na više odjela unutar proizvodnje. Tako su npr. standardizacijom jednog modula u dva modela (sa dvadesetak modela koliko ih je bilo prije) sebi su skratili posao crtanja i programiranja po svakom uređaju za jedan cijeli dan. Isto tako u trenutnom procesu konstruktori kreću sa crtanjem tek nakon dva do tri tjedna od dolaska narudžbe, jer bi morali čekati da se odrede točne rupe za cijevi i kablove. Ovako sa ovom standardizacijom oni mogu krenuti odmah jer je modul standardiziran i obuhvaća sve mogućnosti. Isto tako s obzirom na to da se standardizacijom modula dijelovi za taj modul mogu držati na zalihi (“samoposluživanje”) montaža tog modula može početi odmah i zapravo ti standardni uređaji izbjegavaju čekanje da se ti limovi saviju (tjedan dana) i da dođu sa plastifikacije (tjedan dana). Ovo su enormne uštede jer treba još napomenuti da ovi standardizirani modeli čine 80% posla. Što to znači za tvrtku? Pa s obzirom da tvrtka raste 25 posto godišnje oni mogu skratiti rokove isporuke, povećati kapacitete i izraditi više uređaja.
Međutim, pozitivni efekti ove standardizacije tu ne staju. Standardizacijom su olakšali rad na stroju za probijanje i savijanje jer su na tom dijelu bila omogućena promjena proizvodnje dijelova tih modula (limova) sa pojedinačne proizvodnje na proizvodnju u malim serijama koje su skratile posao na tom stroju za duplo i povećale mu produktivnost. Ovi modeli čine 20% svih limova za savijanje i na taj način štede na barem 20% vremena na poslovima promjene alata te slaganju i označavanju limova.
Kako prošiti usko grlo?
Sljedeći primjer je eliminacija uskog grla. Svaka operacija, bilo u proizvodnji, logistici ili trgovini ima proces koji je ograničenje i čini usko grlo u procesu. Elijahu Goldratt je napiso legendarnu knjigu The Goal (Cilj) u kojoj je na jedan jednostavan način u formi romana opisao kako povećati kapacitete i produktivnost kada se suočimo sa uskim grlom.
U jednom proizvodnom poduzeću usko grlo je bio stroj za savijanje i on je mogao proizvesti koliko je bilo moguće za jednog radnika koji je radio na tom stroju.
Prema teoriji uskih grla (Theory of Constraints) Eliyahu Goldrat predlaže pristup u 5 koraka za poboljšanje ukupnog propusnog procesa u proizvodnji i lancu opskrbe:
- Pronađite usko grlo – Ograničenje može biti bilo gdje u lancu – uključujući klijenta odnosno tržište. Potrebno je najprije pronaći usko grlo. Jedan od načina kako se to najbolje vidi je da se ispred te faze počinje gomilati zaliha poluproizvoda. Ako govorimo o logistici ili nekom drugom procesu to može značiti gomilanje dokumenata (nalozi, fakture, primke isl). U slučaju stroja za savijanje je svima bilo poznato da je to usko grlo jer je to više-manje ručni rad i moguće je da na njemu radi samo jedan radnik. Dakle maksimalni kapacitet ovog resursa je 7,5 sati.
- Iskoristite usko grlo – Izgubljen sat na uskom grlu je izgubljen sat za cijeli lanac odnosno proces. Stoga je imperativ da organizacije pravodobno upravljaju ograničenjima kako bi se osigurao neprekinuti tijek proizvoda. Ako je jedan sat izgubljen kod radnika na savijanju onda je ukupno izgubljeno vrijeme jednako taj sat pomnožen sa brojem svih radnika koji se nalaze dalje niz proces (kojih ima 30). To znači da jedan sat izgubljen na savijanju je jednako 30 sati izgubljenih nakon savijanja. Drugim riječima ako iskoristimo jedan sat na savijanju onda uštedimo 30 sati u kasnijim fazama procesa.
- Podredite sve uskom grlu – Učinkovito korištenje ograničenja najvažnije je pitanje. Sve drugo je sekundarno. Iako svi znaju da je ova faza proizvodnje usko grlo ipak ima aktivnosti koje radnik na uskom grlu radi umjesto da savija. Ako je max. Kapacitet 7,5 sati u jednoj smjeni to znači da je moguće da najprije mora taj radnik maksimizirati svoje aktivnosti koje donose vrijednost, a izbaciti ili minimizirati sve ostale aktivnosti. Definirali smo da je jedina dodana vrijednost na tom radnom mjestu trenutak savijanja na stroju, a sve ostalo (priprema, slaganje, namještanje alata, promjena alata, označavanje itd) je gubitak. Procjena je da od ukupno 7,5 sati rada taj radnik provodi svega 1,5 sati na aktivnostima koje donose vrijednost. Nakon izvršenog mjerenja prosječnog radnog dana i na osnovu paretovog dijagrama evidentno je da taj radnik velik dio vremena traži po fasciklu nacrt limova koji mu treba (a kojih ima dvjesto do tristo). Naravno da se događa da se neki od crteža izgube i teško ih je pronaći pa se na tome gubi vrijeme. Predloženo je da se umjesto printanja ovi crteži pregledavaju na displayu koji će se nalaziti kraj stroja i imati pristup zajedničkim folderima sa konstruktorima. Na taj način neće doći do gubljenja i nema listanja po fasciklu. Drugi gubitak vremena je označavanje svakog lima na kojem ovaj radnik gubi po 6 sati tjedno (to je skoro 50 dana ili cca 300 sati godišnje) i ako se kroz automatizaciju i standardizaciju smanji potrošnja vremena na ovu aktivnost za jednu trećinu ili 100 sati i pomnožimo to sa 30 radnika koji rade dalje u lancu onda smo povećali produktivnost za 3000 sati što je ekvivalent od 12 radnika za cijelu tvornicu za godinu dana. Ovo su enormne uštede!
- Proširite usko grlo – sljedeći korak je da se poveća kapacitet uskog grla. U osnovi to znači pronaći načine kako povećati kapacitet ograničenja. U slučaju savijanja to mogu biti nekoliko pravaca:
- Povećanje broja standardnih elemenata koji se mogu raditi u seriji jer kada imamo proizvodnju u seriji makar i maloj, onda se štedi vrijeme na promjeni i namještanju alata.
- Dodavanje još jednog radnika koji bi radio pomoćne poslove (označavanje, savijanje dok majstor slaže redoslijed, označava isl.). Obuka radnika je skupa i spora zbog toga što je u početku taj radnik neproduktivan i iza njega treba netko stajati te se smanjuje ionako ograničen kapacitet.
- Dodavanje među-smjene u kojoj bi drugi radnik savijao standardne limove i radio jednostavnije poslove dok majstor nadgleda i daje zadatke za drugu smjenu.
- Dodavanje još jedne smjene na kojoj bi se kompletno radilo u početku standardne zadatke, a kasnije redovan posao kada se radnik osposobi za samostalan rad.
- Dodavanje novog stroja – ovo je uvijek opcija iako je i najskuplja u slučaju da se nabavlja novi stroj. Ukoliko se nabavlja rabljeni stroj to i nije toliko velika investicija u stroj koliko se ponovo suočavamo sa potrebom da pronađemo i osposobimo novog radnika ili radnike.
- Pronađite novo ograničenje (usko grlo) i ponovite korake – Budući da se efektivni kapacitet ograničenja povećao, može prestati biti usko grlo. U tom bi se slučaju naglasak trebao prebaciti na pronalaženje i iskorištavanje novog ograničenja. Već postoje naznake o tome koje će sljedeće usko grlo biti i se već sada kroz optimizaciju nekih aktivnosti mogu neke stvari poboljšati.
I da se vratimo na priču od početka. Misao da je potrebno povećati produktivnost kako bi se anuliralo neminovno povećanje plaća koje dolazi, je sama po sebi evidentna istina ovog trenutka u vremenu i prostoru u kojem živimo pa mi je čudno kako se nitko toga do sada nije sjetio.
O autoru:
Antonio Zrilić – Osnivač tvrtke Logiko d.o.o. Ekspert za optimizaciju procesa u Supply Chain Managementu (logistika, nabava i proizvodnja). Pomaže kompanijama da unaprijede profitabilnost, rast i cash-flow. Autor je knjige “Upravljanje zalihama u šest koraka”.