U legendarnoj sceni kultnog filma Kum Al Pacino postavlja pitanje o tome tko je naredio napad na njegove suradnike. To me podsjeća na razgovor koji sam imao sa jednim klijentom kada sam bio u Sarajevu i razgovor je tekao oko odgovornosti za zalihe. Kada se uslijed tržišne potrebe naruči određena roba i onda se ona ne proda u cijelosti te ostane na skladištu to i nije neki razlog za zabrinutost u početku. To se događa i ne može svaka odluka o nabavi biti uspješna jer na tržištu je toliko brandova i toliko različitih ukusa da je teško pogoditi. Međutim, kada se to događa kroz duže vrijeme i nema mehanizma koji bi vodio računa o tome onda se nakon dvije, tri ili pet godina te nekurentne zalihe nakupi. U nekim slučajevima je udio nekurentne ili čak mrtve zalihe zauzmu i do trideset posto ukupne zalihe. E to to je već problem i onda se u nekom trenutku svi zajedno zapitaju tko je naručio svu tu mrtvu zalihu?
Ali nema tu pomoći. Isto kao što je Micheal Corleone dobio odgovor da nije važno tko je dao nalog za napad, tako niti kod mrtvih zaliha nije važno tko je naručio tu robu nego su važne dvije stvari: zašto je ta roba naručena i kako uspostaviti proces da se to više ne dogodi.
Zašto je roba naručena – Kada govorimo zašto je naručena onda govorimo o planiranju i analizi tržišta te koncentraciji na samo jednu stvar, a to je prodaja i prihod. To nije neki grijeh, ali je problem ako se iz jednadžbe izvuče analiza rizika ili što ako kupac to ne želi? Jedan moj klijent je bio suočen sa ovom dilemom. U vrijeme nogometnog prvenstva je prodao cijeli konteiner nogometih lopti i trebao je odlučiti da li da naruči još jedan konteiner lopti. Bilo bi super prodati dvostruko više i zaraditi, ali su si onda postavili dodatno pitanje: A što ako ne prodamo i onda imamo lopte na lageru sljedećih dvije do četiri godine? Dakle, uvijek je potrebno procijeniti rizik i usporediti ga sa benefitima.
Kako uspostaviti proces – Kod uspostave procesa najvažnija je odgovornost za naručivanje. Ta odgovornost se u većini slučajeva razdvaja i dijeli na one koji su odgovorni za zadovoljenje tržišta i kupaca i dužnost im je da odrede nove trendove i količine te na one koji operativno naručuju odnosno izvršavaju nalog te su odgovorni za kretanje zaliha na skladištu. Ova odgovornost mora biti jedinstvena tijekom cijelog životnog ciklusa nabave: Planiranja, nabave, zaliha, prodaje kupcu. Ovaj ciklus je jedan proces i ne možemo ga razdvajati kao što razdvajamo funkcije