U svojoj knjizi o inovacijama i poduzetništvu Peter Drucker je izjavio zanimljivu stvar:Da je najveći trošak neke imovine – kada ne koristimo tu imovinu. Iako je to rečeno u jednom drugom kontekstu, ova se izjava zapravo odnosi na svu imovinu. Mi volimo razmišljati u terminima da je imovina imovina i da je, na primjer, kuća kao imovina stvarna imovina. Međutim, ako uđemo u srž stvari vidjet ćemo da one nisu tako jednostavne. Na primjer, za germanske pravne poretke karakteristično je da prihvaćaju više različitih pojmova imovine, jer se u tim pravnim porecima smatra da pojam imovine ovisi o funkciji koju imovina ima u pravnim odnosima. Naime, ako pogledamo definiciju (prema Wikipediji) Imovina je ukupna vrijednost resursa, odnosno izvora potencijalne imovine, kojima poduzetnik raspolaže i njima se koristi kako bi ostvario gospodarsku aktivnost.
Dakle, imamo dva glavna sastojka da bi se nešto zvalo imovina – funkcija i korist. Imovina nije imovina ako nema neku funkciju i ako se njome ne ostvaruje korist. U svakom slučaju stvar je u tome da se nešto ne zove imovina ako ne donosi korist. U ekonomiji se to još zove “mrtvi kapital”.
