Sjećate se kad smo prije nekoliko godina pričali o optimizaciji zaliha i kako treba smanjiti troškove držanja zaliha? Svi smo tada bili pametni. Lean je bio mantra, a držanje većih zaliha se smatralo gotovo herezijom moderne logistike.
A onda je došla 2020. Pa 2022. Pa 2024… I svaki put kad pomislimo da smo uhvatili ritam i uspostavili optimalne zalihe, dogodi se neka nova “savršena oluja” koja poljulja temelje našeg planiranja.
Oluje, sirevi i carine
Evo zanimljivog primjera iz tekućih događanja – talijanski proizvođači sira trenutno masovno zakupljuju skladišne prostore u SAD-u i žurno povećavaju zalihe, sve u strahu od najavljenih Trumpovih carina. Zvuči logično, zar ne? Ali što ako se tarife ne uvedu? Ili se uvedu samo djelomično? Ostaju im prekomjerne zalihe koje generiraju troškove, a sir nije plastika – ima svoj rok trajanja.
Ovo me podsjeća na onu staru izreku da je nemoguće da je “vuk sit, ovce na broju“. Problem je što u današnjem volatilnom svijetu moramo hraniti sve gladnije vukove, a istovremeno očuvati stado. Drugim riječima, kako održati optimalne zalihe kad nam svako malo neki novi poremećaj u lancu opskrbe sugerira da ih povećamo?
Nekoliko stvari koje trebamo uzeti u obzir:
- Možda je vrijeme da redefiniramo što znači “optimalno”. Optimalne zalihe više nisu najniže moguće zalihe, već one koje nam omogućavaju stabilnost u nestabilnim vremenima.
- Umjesto jednostavne formule min-max zaliha, trebamo složenije modele koji će uzeti u obzir geopolitičke rizike, moguće poremećaje u lancima opskrbe i tržišne volatilnosti.
- Fokus treba biti na fleksibilnosti. Bolje je imati sustav koji se može brzo prilagoditi promjenama, nego onaj koji je “savršeno” optimiziran za jedno stanje koje možda više nikad nećemo imati.
- Data analytics postaje ključan. Ne možemo predvidjeti sljedeću “savršenu oluju”, ali možemo biti bolje pripremljeni analizom podataka i trendova.
Jurnjava za teoretskim optimumom ili gradnja otpornih sustava?
Sve ovo nas dovodi do fundamentalnog pitanja – je li u današnjem svijetu konstantnih disrupcija uopće moguće održavati optimizirane zalihe u klasičnom smislu? Možda je vrijeme da prestanemo juriti za teoretskim optimumom i počnemo graditi robusnije sustave koji će biti otporni na šokove.
I to je sve važnije za mala i srednja poduzeća. Moja klijentica Marina iz tog sektora, nedavno mi je rekla: “Stalno mi govore da trebam optimizirati zalihe, ali kako to napraviti kad ne znam što me čeka iza ugla?”
Nije ona jedina s ovom dilemom. Mnogi vlasnici I direktori malih i srednjih poduzeća se osjećaju kao da plešu na žici – s jedne strane pritisak za optimizacijom troškova, a s druge potreba za sigurnosnim zalihama u nesigurnim vremenima.
Pogotovo je to izazovno kad imate 50-100 zaposlenih koje morate platiti svaki mjesec, bez obzira na to kakva “oluja” hara tržištem (savršena ili ne). Tu nema prostora za eksperimente – svaka odluka o zalihama direktno utječe na novčani tok, a time i na opstanak poduzeća.
Što može napraviti manje ili srednje poduzeće?
1. Prestanite kopirati velike igrače
- Njihova “optimalna” razina zaliha nije vaša optimalna razina
- Oni imaju resurse i mogu podnijeti rizike koje vi ne možete
2. Fokusirajte se na ključne proizvode
- Napravite segmentaciju svojih proizvoda
- Različite strategije zaliha za različite kategorije
3. Gradite odnose s dobavljačima
- U krizama, osobni odnosi često znače više od ugovora
- Razmislite o partnerstvima s lokalnim dobavljačima kao backup opciji
- Budite transparentni o svojim izazovima i planovima
4. Koristite tehnologiju koju već imate
- Većina ERP sustava ima osnovne alate za upravljanje zalihama
- Excel je i dalje moćan alat ako ga znate koristiti
- WMS je danas uvjet bez kojeg se ne može u skladištu
- Počnite pratiti trendove – čak i jednostavna analiza povijesnih podataka može pomoći
5. Budite fleksibilni s financiranjem
- Razmislite o različitim opcijama financiranja zaliha
- Možda je bolje platiti nešto više za kredit nego riskirati stockout
- Istražite mogućnosti ranije plaćanje dobavljačima uz popust
Ključno je razumjeti da “optimalne zalihe” nisu univerzalan koncept. Za poduzeće poput Marininog, koje ima 50-100 zaposlenih i promet od €5-20 milijuna, optimalna razina zaliha je ona koja omogućava:
· Dovoljno sigurnosti da se prebrode disrupcije
· Održavanje zadovoljavajuće razine usluge kupcima
· Očuvanje radnih mjesta i stabilnosti poslovanja
· Blagi utjecaj na cash flow
Zaključak
Umjesto da jurite za teoretskim optimumom, fokusirajte se na izgradnju sustava koji je dovoljno robustan da preživi nove “savršene oluje”, a opet dovoljno fleksibilan da se prilagodi kada se situacija smiri.
I zapamtite – bolje je imati malo “previše” zaliha i spavati mirno, nego se buditi u 3 ujutro u strahu od stockouta koji bi mogao ugroziti cijelo poslovanje.
Jer jedna stvar je sigurna – živimo u doba kada je jedina konstanta promjena, a svaka nova “savršena oluja” nas podsjeća da moramo biti spremni na neočekivano.
#SupplyChain #Logistics #InventoryOptimization #MSP #RiskManagement #SupplyChainResilience
Ako smatrate da je ova informacija zanimljiva, korisna ili relevantna za vaše poslovne kolege, puno bi mi značilo da ga podijelite ili repostate. Unaprijed veliko hvala!