Planiranje je sve, a planovi su ništa!
“Sudjelujući u pripremama bitaka, shvatio sam da su planovi beskorisni, ali da je planiranje nezamjenljivo.”
– Dwight D. Eisenhower
Mnogi poslovni ljudi još uvijek planiraju na temelju intuicije i logičnog rasuđivanja. Nekad to daje odlične rezultate, nekad baš i ne. Nekada ste prinuđeni integrirati informacije iz različitih izvora, koje su potpuno raznovrsne po sadržaju i kvaliteti. Nekada to učinite na najbolji mogući način koristeći nevjerojatne mogućnosti procjenjivanja ljudskog mozga, nekada ne. Međutim kada imate puno informacija koje treba obraditi osjetite se nemoćni da se uhvatite u koštac s njima i nastavite donositi odluke na temelju intuicije. Je li to dobar način planiranja?
Sa druge strane mnogi ne shvaćaju koncept prognoze. Tendencija je da prognozu miješaju sa postavljanjem ciljeva. Ako tvrtka traži od prodavača da prognozira prodaju na svojoj teritoriji, ta “prognoza” često postaje mjerilo prema kome se prodavači prilagođavaju.
Druga stvar sa kojom se miješa prognoza je predviđanje. Kada se, na primjer na Alpama počne otapati snijeg u proljeće ili padnu obilne kiše na jesen, voda se počinje slijevati niz planine i razina rijeke Save naraste u gornjem toku – Svi smo svjesni da će se razina Save podići nizvodno i nakon točno određenog broja dana poplaviti područje u Posavini, Slavonskom Brodu itd. To je predviđanje jer baratamo određenim znanjem i iskustvom.
Osnovna prednost matematičke prognoze je što ona nije sputana brojem podataka koje treba obraditi i što razdvaja proces prognoze od procesa postavljanja ciljeva, čineći prognozu sustavnom i objektivnom. Prognoza je, u stvari, dodatna vrijednost za biznis bilo koje vrste.
Dvije osnovne metode prognoza
Svaki program u lancu opskrbe počinje nekim planom – plan je prognoziranje. Nije u pitanju što ako prognoza bude pogrešna, nego koliko pogrešna. Točna prognoza potražnje je vjerojatno najvažnija i najizazovnija mjera uspješnosti poduzeća. Kao što meteorolozi oduvijek znaju, možeš biti u pravu većinom ali kad jednom pogriješiš, to mnoge uzruja. Obično se koriste dvije osnovne metode prognoza:
- kvalitativne
- kvantitativne.
Za većinu se poduzeća isplati primijeniti kombinaciju povijesnih podataka (analiza pomoću kvantitativne tehnike) s kvalitativnom analizom (stručna mišljenja i fokus grupe)
Točnost prognoza
Rizik i nesigurnost se nalaze u temeljima forecastinga i planiranja. Kažu da je zajedničko svim prognozama to da nijedna prognoza nije točna. Proces ‘forecastinga’ je vještina procjene u nepoznatim situacijama i što je još bitnije od same prognoze važnija je vještina izrade scenarija za slučajeve da se plan ostvari, ali i za slučaj da se ne ostvari…
Prema studiji točnosti prognoza (AMR research Inc.) pokazalo se da se u kemijskoj industriji greška prognoze kreće od 10-24 %; kod robe široke potrošnje greške se kreću od 14 do 40% ili prosječno 26% (jedna od 4 prognoze je pogrešna).; kod hi-tech poduzeća greška se kreće od 4 do 45%.
Primjer: CISCO je od 1990-2000. imao neprekidan rast profita. Nakon propasti dot-com kompanija potražnja za CISCO-vim proizvodima je stagnirala, međutim planeri to nisu uzeli u obzir i naručivali su jednako kao i do tada. CISCO-ov lanac opskrbe je patio od sindroma koji se zove „bias“- to je uzorak ponašanja unutar kompanije gdje se različiti odjeli fokusiraju na njihove individualne prioritete ne uzimajući u obzir ukupnu dobrobit kompanije. Na kraju 2001. godine CISCO je bio prisiljen otpisati 2,2 mlrd $ zaliha (objavio je 2,6 mlrd $ gubitka i otpustio 8500 ljudi).
Kada se želi koristiti određena metoda prognoze potrebno je izmjeriti točnost prognostičke metode kako bi provjerili koliko vam odgovara. Dobra vijest je da postoji mnoštvo metoda za mjerenje točnosti prognoza.