Mnoge domaće male i srednje kompanije su postale uspješne i atraktivne kupcima u svijetu jer su fleksibilne i jeftine. To bi mogli ljepše reči da su pronašle fini balans između standardiziranih proizvoda i usluga što znači da su cijene relativno niske i nivoa prilagodbe kupcima i njihovim specifičnim potrebama što opet znači da su cijene nešto niže od svjetski poznatih igrača i specijalista u određenim nišama. Ovo je idealna pozicija za male igrače jer su oni dovoljno agilni da mogu zadovoljiti specijalne želje kupaca i to sve napraviti za cijenu koja je blizu cijene standardnog proizvoda kod vrlo nefleksiblnih igrača koji rade velike serije standardiziranih proizvoda i koji ne dozvoljavaju fleksibilnost u dizajnu i rokovima isporuke. Ovu prednost treba zadržati, ali istovremeno treba raditi na profitabilnosti jer niske cijene povećavaju rizik kako se kompanija razvija. Rješenje možemo pronaći u vojnim taktikama i strategijama.
Standardizacija
Međutim problem se javlja kada ta manja obrtnička manufaktura uslijed sve većih narudžbi postane srednja kompanija sa više ljudi i sa rokovima koji su ostali isti, a broj narudžbi vrlo različitih proizvoda raste. U jednom trenutku dosadašnja organizacija to više ne trpi i dolazi do probijanja rokova, nervoze i stresa.
Jedno od rješenja koje se intuitivno nameće je standardizacija proizvoda odnosno pojedinih procesa i komponenti. Ljudi se sve više specijaliziraju za razliku od situacije koja je bila prije kada su svi radili sve. Voditelji u proizvodnji sve više osjećaju stres i pritisak jer moraju voditi veći broj ljudi, a oni su zapravo dobri majstori – ne voditelji. Standardizacija je dobra ideja i ona je u početku odlična jer pomaže da se uštede velike količine vremena i rada te na kraju krajeva i produktivnosti. Međutim, kako pritisak na standardizaciju sve više jača opasnost je da se pretvorite u previše rigoroznog dobavljača od kojeg su vaš kupci i pobjegli k vama. Radi se o tome da ste vi narasli na poslovima koje su neki veći igrači odbili jer su oni previše “standardizirani” i nisu dovoljno fleksibilni.
Ono što je potrebno je jedan mudar omjer između fleksibilnosti koje je dovoljne da kupce privučete, i standardizacije proizvoda u kojem je produktivnost dovljno velika da možete odraditi barem nekoliko stotina postotaka više posla nego što ste to mogli na način koji ste koristili prije.
Serijska proizvodnja
Drugo iskušenje u koje dolazite je da nakon što ste standardizirali proizvode u nekoliko glavnih grupa imate veću mogućnost da neke kmponente pa i cijele sklopove radite serijski u malim serijama. To ne mora biti serijska proizvodnja na pokretnoj traci, ali dovoljne su i manje serije kod nekih kompleksnijih proizvoda pa da se osjeti proboj u produktivnosti.
Problem je u tome što je serijska proizvodnja sasvim drugačija od proizvodnje koja se radi na “otoku” gdje se na jednom mjestu izmjenjuju grupe radnika prema fazama u proizvodnji. Za razliku od toga u serijskoj proizvodnji proizvod se kreće od jedne stanice do druge, a radnici stoje i čekaju da proizvod dođe k njima. U samoj organizaciji i u mentalnom sklopu ove dvije filozofije i koncepta je ogromna razlika i to je glavni razlog zašto je teško prijeći iz jednog u drugi modalitet. Ono što najviše muči operatere i voditelje u serijskoj proizvodnji je da kada dođe do zastoja i čekanja onda je to odmah i vidljivo dok kada je proizvod statičan sva čekanja i zastoji su prikriveni nekim drugim prioritetom i/ili radnim nalogom. Međutim, ono što i želimo je da dođe do zastoja kako bi ga primijetili, pronašli njegov uzrok i riješili uzrok bez obzira koji on bio.
Najveć strah je zapravo da će se ovom serijalizacijom zagušiti jer ipak imate dosta različitih proizvoda i nemogu se svi raditi serijski i što kada nam dođe neki proizvod koji nijestan dardan itd?
Vojno-proizvodne formacije
Odgovor je jedostavan – Vi se ne morate odreći svoje fleksibilnosti u načinu proizvodnje nego postaviti organizaciju fleksibilnom tako da može odraditi različite situacije i narudžbe. još od starog Rima postojale su razne vojne formacije (formacije u obliku klina, kornjače, kocke…) koje su se koristile prema potrebi i prema trenutnoj situaciji (položaj, vrsta i jačina neprijatelja, teren na kojem se nalaze itd.) i one su se koristile u raznim taktikama. Tako i u proizvodnji malih i srednjih kompanija treba koristiti razne formacije i taktike prema trenutnoj situaciji, narudžbama i okolnostima.
Evo primjera: U jednoj kompaniji već imaju u knjizi narudžbi 20-30 naručenih proizvoda različite kompleksnosti koji trebaju biti završeni u sljedećih 2-3 mjeseca. Oni znaju da se određeni veći broj strojeva može raditi serijski, a neki su puno veći i kompleksniji i ima ih svega nekoliko. To znači da jedna linija može raditi te manje i srednje prema “serijskoj” formaciji, a ovaj veliki i kompleksan će se raditi u “otočnoj” formaciji. voditelj proizvodnje zajedno sa planerom mora prepoznati trenutak, vrstu narudžbi i količinu kako bi odabrao formaciju koja najbolje odgovara. Isto tako radnici moraju biti obučeni da provedu formaciju koja je zadana od strane voditelja proizvodnje. E to je pravo taktično nadmudrivanje i to je prava fleksibilnost. Kao što je Darvin rekao – Opstaju oni koji se najbrže mogu prilagoditi…
autor: Antonio Zrilić
Ovaj članak je objavljen 26.07.2019 u tjedniku Lider (proglašen jednim od najboljih članaka)