Nagomilavanje zaliha zbog straha

Nagomilavanje uslijed straha od povećanja cijene

Jedan od najveći motivatora, bilo pozitivnih bilo negativnih, je strah. Prodavači to jako dobro znaju i koriste ovu taktiku.

Postoje dva razloga kada se ovaj strah pojavljuje, a to je inflacija i ovisnost o burzovnom kretanju cijena sirovina. U normalna vremena svako poduzeće teži ka tome da što prije kratkoročnu imovinu (zalihe i potraživanja od kupaca) pretvori u gotovinu. Za vrijeme inflacije, međutim, (pogotovo hiperinflacije) vlada opća jagma za robom jer je roba ta koja vrijedi, a novac kontinuirano gubi na vrijednosti. U takvim slučajevima se nakupljaju velike količine robe kako bi se iskoristila prilika sa „starom“ cijenom ili da se jednostavno sačuva vrijednost. U drugom slučaju imamo burzovne robe čija cijena slobodno kotira na burzama i podložna je fluktuacijama i tržišnim konjunkturama. Bili smo svjedoci što se događalo za vrijeme krize 2008.godine. uslijed poleta svjetskog gospodarstva prethodnih godina potražnja za sirovinama (metali, energenti itd.) je kontinuirano rasla i nabavljači su donosili odluku o tome da se kupe veće količine pojedinih sirovina kako bi se zaštitili od budućeg rasta cijene koje se predviđalo. Jedna velika europska za proizvodnju skladišnih regala je kupila veliku količinu čelika, proizvođač kabela je kupio veću količinu bakra itd. kada je došlo do eksplozije krize, uslijed pada cijena na burzama, sve ove kompanije su ostale sa velikim količinama skupe robe na zalihi. Tada su te iste kompanije imale problema sa velikim gubicima jer su cijene proizvoda koje su prodavale bili jeftiniji od sirovina koje su kupili.

Problem u razmišljanju o gomilanju zaliha u očekivanju veće cijene je taj što je to u osnovi špekulativno razmišljanje koje u sebi nosi dosta rizika, a kompanije koje teže da budu stabilne moraju upravljati svojim rizicima i upitati se, a što ako cijene naglo padnu? Da li će nas to potopiti?

Koji su stvarni Uzroci prevelikih zaliha i kako ih riješiti?