Charles Schwab, prvi predsjednik kompanije Bethlehem Steel, volio je dnevno obilaziti svoju čeličanu. Tijekom jedne inspekcije naišao je na skupinu radnika koji su upravo završili izlijevanje. Schwab je na brzinu izbrojao lijevove i ne govoreći ništa komadom krede napisao “78” masnim brojkama na peći. Zatim je nastavio svoju turneju. Kad je došao na isto mjesto dan kasnije “78” je bio prekrižen, a pokraj njega njegovi zaposlenici napisali su “80”. Jedan dan kasnije “80” je prešao u “85”. Proizvodnja je i dalje u nastavila rasti na ovaj način.
Ova urbana legenda nam govori tri stvari. Prvo da je Peter Drucker bio u pravu kada je rekao da ono što ne mjeriš s tim ne možeš niti upravljati, a drugo da motivacija izvire iz mjerenja i da je taj način natjecanja i natjecateljski duh duboko usađen u svakog od nas. I treće, da uz sustav mjerenja ne mora nužno biti i sustav financijskog nagrađivanja, a da on daje rezultate.
Sam čin mjerenja usmjerila je pažnju radnika na važnu dimenziju njihovog rada, te je prouzročio da pokušaju briljirati u toj dimenziji. Rezultat je poboljšani rezultat.
Moramo biti svjesni da je svaka akcija i svaki potez menadžmenta u procesu poslovanja intervencija i da radnici pomno prate što se traži od njih i da li to ima smisla ili ne. Nekada je to svjesno, a ponekad nesvjesno. U svakom slučaju moramo toga biti svjesni.
Postoji još jedna priča koja se zasniva na istraživanju. Naime, grupa znanstvenika je istraživala razne faktore koji utječu na produktivnost u poduzeću pa su jednoj grupi radnika u tekstilnoj tvornici mijenjali uvjete rada kako bi vidjeli koji uvjeti najviše utječu na produktivnost. Tako su izmjerili produktivnost prije i nakon što su pojačali svjetlo u pogonu i došli su do zaključka da svjetlo definitivno utječe na produktivnost jer je ona narasla nakon pojačanja svjetla. Međutim, onda su samo da još jednom potvrde valjanost eksperimenta, ponovo vratili svjetlo kakvo je bilo prije eksperimenta i došli do zapanjujućeg otkrića – produktivnost radnika je i dalje bila veća nego prije eksperimenta. Zapanjujuće je zato jer su svi očekivali da će produktivnost nakon ponovnog smanjenja svjetla, pasti. Ovo je značilo da na povećanje produktivnosti nije utjecalo svjetlo nego nešto drugo, a to drugo je bila pažnja koja je bila posvećena tim radnicima. Sama činjenica da se netko bavio radnicima i razgovarao s njima je bila dovoljna da produktivnost poraste.
Kada sam o mjerenju produktivnosti razgovarao sa predsjednicom uprave jednog maloprodajnog lanca ispričala mi je sljedeću priču. U jednom gradu su imali dućan koji je radio u dvije smjene i poslovođa u jednoj je smjeni imao je značajno veći promet od druge smjene. Kada su poslovođu sa slabijim rezultatom suočili sa tom činjenicom, i pitali zašto je to tako, on je odgovorio začuđeno: “A vi to mjerite?”
Dakle, koliko to god smješno izgledalo nekada se moraju stvari izričito spominjati jer ne mora značiti da se one podrazumijevaju.
Najvažnija je stvar da se mjerenje poveže sa motivacijom i usmjeri u pravcu kojim želimo da ide kompanija. Mjerenje mora biti usmjereno na rezultate koji znače da će našim klijentima i kupcima pomoći da i oni postignu svoje rezultate. I ako naši kupci postignu željene rezultate kupci će biti sretni, a ako su kupci sretni, onda smo i mi sretni i na kraju će i radnici biti sretni.
Mjerenje, dakle, nije napravljeno samo radi sebe niti da bi maltretirali radnike jer ako je tako (bilo da je svjesno ili nesvjesno s naše strane) to se vidi iz aviona i radnici će takvom mjerenju pružati otpor i nećemo postići željeni rezultat.