fbpx

Konzalting principi

dogovor

U procesu konzultacija prema Edgaru Scheinu možemo identificirati desetak radnih principa kojih se treba držati ukoliko želimo raditi u interesu klijenta i pomoći njemu i njegovoj organizaciji. Glavni princip je da uvijek treba pomoći klijentu, a sve drugo proizlazi iz tog načela…

Da li morate imati toliko smrznute gotovine na zalihi ili postoji način za optimiziranje zaliha i mudriji način da uložite tu gotovinu? Da li je nacrt novog skladišta pokrio sve vaše zahtjeve? Da li skladište izgleda neuredno jer imate puno posla ili se može učiniti nešto u vezi toga?

Dogovorite mjesečne konzultacije – Nazovite odmah vašeg konzultanta na:tel. +385 1 6602 557ili na mail:info@logiko.hr 

 

Deset načela konzaltinga su sljedeći:

  1. Uvijek pokušajte biti od pomoći
  2. Uvijek ostanite u kontaktu s trenutnom stvarnošću
  3. Dokučite svoje neznanje
  4. Sve što učinite je intervencija
  5. Klijent je onaj koji posjeduje i problem i rješenje
  6. Uvijek treba ići niz tok
  7. Timing je presudan
  8. Konstruktivno korištenje konfrontacije
  9. Sve je podatak
  10. Kada ste u nedoumici, podijelite problem

Uvijek pokušajte biti od pomoći

konzultacije znače pružati pomoć. Očito, dakle, ako nemam namjeru biti koristan i raditi na tome, sve pada u vodu i ja ću malo vjerojatno biti uspješan u stvaranju odnosa koji je potreban za pomaganje. Zapravo, ako je moguće, svaki kontakt trebali bi shvatiti kao koristan i od pomoći.

Uvijek, uvijek, uvijek prva stvar je stvaranje odnosa. Od prvog momenta kada se sretnemo sa klijentom moramo raditi na odnosu jer bez njega nema niti pomoći.

 

Uvijek ostanite u kontaktu s trenutnom stvarnošću

Ne mogu biti od pomoći ako nisam svjestan svega  onoga što se događa unutar mene i unutar sustava klijenta, dakle,  svaki kontakt s bilo kime u klijentovom sustavu trebao bi pružiti dijagnostičke informacije, i klijentu i meni, o trenutnom stanju u sustavu klijenta i odnosu između klijenta i mene.

Trebam uzeti u obzir sve informacije koje mi stoje na raspolaganju i ne smijem dopustiti da mi nečije subjektivno mišljenje, određene neprovjerene pretpostavke ili ukorijenjeni mentalni modeli zamagle situaciju. Uvijek trebamo provjeriti svaku informaciju iz više izvora kako bi ju mogli koristiti kao činjenicu i na osnovu nje donosili zaključke.

Dokučite svoje neznanje

Jedini način na koji mogu otkriti svoju unutarnju stvarnost je da naučim razlikovati

  • ono što znam
  • ono što pretpostavljam da znam i
  • ono što zaista ne znam

Ja ne mogu odrediti što je trenutna stvarnost, ako ne dođem u dodir s onim što ne znam o nekoj situaciji i nemam mudrosti pitati o tome.

Sve što učinite je intervencija

Baš kao što svaka interakcija otkriva dijagnostičke informacije, tako će svaka interakcija imati posljedice i za klijenta i za konzultanta. Stoga, moram dobro poznavati sve što radim i procijeniti posljedice kako bi bili sigurni da one ispunjavaju ciljeve o stvaranju odnosa pomaganja.

Ne zaboravite da intervencija, što se tiče klijenta, započinje od vašeg prvog kontakta. Zato budite oprezni što govorite, kakva pitanja postavljate i kakve odgovore dajete. Jer vi imate pravo ne govoriti puno (zapravo je poželjno da više slušate), a sve što kažete može se (i možete biti sigurni da će se) upotrijebiti za (ne)stvaranje odnosa sa klijentom koji je temelj za intervenciju pomoći.

Klijent je onaj koji posjeduje i problem i rješenje

Moj posao je stvoriti odnos u kojem klijent može primiti pomoć.  Moj posao nije da skinem problem sa klijentovih leđa kao što mnogi konzultanti, ali i klijenti misle. Isto tako nije moj posao ponuditi savjete i rješenja za situacije u kojima ja ne živim niti ću živjeti. Činjenica je da samo klijent mora živjeti s posljedicama i problema i rješenja, tako da ne treba “uzimati majmuna s  leđa klijenta”.

Greška je nas konzultanata da dođemo kod klijenta, poslušamo problem, izvadimo rješenje iz ladice broj 53 i odjašemo dalje u sumrak. Takvo rješenje je možda bilo napravljeno za sličnu organizaciju i možda su prilike bile identične. Možda su čak i slični ljudi koji bi trebali to provesti, ali do tog rješenja nisu došli oni. To rješenje im je “nametnuto” izvana – oni ne osjećaju vlasništvo nad tim rješenjem. Nije bitno što nas ne klijent pozvao,  bitno je da on nije uspostavio odnos sa konzultantom i on nije siguran da li smo ga mi konzultanti dobro razumjeli i da li je to pravo rješenje za njih. Kada nas klijent pita da li imamo iskustvo u njihovoj branši on zapravo pita da li ga razumijete i da li ste spremni uspostaviti odnos sa njima.

Na kraju, kada i uspostavite odnos, rješenje mora doći od klijenta jer on je taj koji će sa rješenjem živjeti ili neće.  Mi konzultanti se zavaravamo ako mislimo da smo dali odlične prijedloge i rješenja, samo što ih klijent nije dobro proveo i implementirao. Ako mu mi nismo dopustili da sudjeluje u rješenju i prijedlogu onda on ne može osjećati vlasništvo nad njima. E, a da bi klijent sudjelovao u rješenju mi moramo postaviti temelje na početku:

  • Uspostaviti odnos sa klijentom i
  • Koristiti metodologiju i okruženje koje podržavaju proces uključivanja klijenta u stvaranju rješenja.

 

 

Uvijek treba ići niz tok.

Svaki klijentski sustav razvija određenu kulturu i pokušava održati njezinu stabilnost kroz održavanje te kulture. Svaki pojedini klijent razvija svoju vlastitu osobnost i stil. Budući da ne znam u početku koje su te kulturne i osobne stvarnosti, moram sam pronaći klijentova vlastita područja motivacije i spremnosti na promjenu te na početku graditi na njima. 

Uzmite za usporedbu vodu. Voda uvijek poprima onaj oblik koji joj okolina dozvoljava i prilagođava mu se te ide onim tokom koji pruža manji otpor. Sama činjenica da se oblikom prilagodila terenu i situaciji ne utječe na njezina svojstva vode. Tako se i sama intervencija mora prilagoditi klijentu i njegovoj kulturi ili situaciji i time nećemo izgubiti na učinkovitosti niti ciljevima intervencije.

Timing je presudan

Bilo koji zahvat ili intervencija u jednom trenutku može uspjeti dok u nekom drugom trenutku neće. Zato moramo stalno biti u modu dijagnostike i tražiti one trenutke kada nam se čini da je klijentova pažnja na raspolaganju.

Nemojte biti nestrpljivi i trošiti energiju uzalud. Ako vas je klijent primio i rekao da ima samo desetak minuta vremena te stalno gleda u ekran mobitela i odgovara na poruke, onda to nije pravi trenutak da mu inesete svoju ponudu. Pristojno i taktično se ispričajte i recite da cijenite njegovo ili njezino vrijeme te da ćete radije doći neki drugi puta jer za prezentacije vašeg prijedloga vam treba nešto više vremena.  Vjerujte da će se dogoditi nešto čudesno. Klijent će ostaviti ono što mu trenutno odvlači pažnju i posvetiti se vama, ili, ako je stvarno zauzet, stvarno dogovoriti sljedeći termin kada ćete imati više nepodijeljene pažnje.

Konstruktivno korištenje konfrontacije

Svaki sustav klijenata u sebi sadrži područja nestabilnosti i otvorenosti gdje motivacija za promjene postoji. Moramo pronaći i graditi na postojećim motivacijskim i kulturalnim prednostima (ići niz tok), a u isto vrijeme “zgrabiti” ciljeve i pružene prilike odnosno alternative. Kretanje niz tok mora biti uravnoteženo s prihvaćanjem nekih rizika u intervencijama.

Jasno je da je klijent ponekad toliko duboko u svojoj zoni ugode da ga jedino određena šok terapija može izvući iz nje. Poneka konfrontacija i suočavanje sa prilikama, ali i opasnostima koje stoje izvan zone ugode, će biti osvježavajuće za vašeg klijenta.

Sve je podatak

Pogreške će se uvijek javljati i one su glavni izvor učenja. Bez obzira koliko pažljivo slijedim navedena načela ponekad ću reći i učiniti stvari koje će stvoriti neočekivane i neželjene reakcije kod klijenta. Moram učiti iz njih, ali po svaku cijenu moram izbjegavati obrambeni stav, osjećaj srama ili krivnje. Nikada ne mogu znati dovoljno o klijentu, njegovoj stvarnosti i kulturi kako bi se izbjegle pogreške, ali svaka greška proizvodi reakcije iz kojih mogu saznati mnogo o stvarnosti klijenta. 

Nije, dakle, problem ako napravimo grešku, već u tome kako reagiramo na nju – bolje rečeno kako reagiramo na reakciju klijenta na našu grešku. Budimo spremni na takve situacije i nemojmo se braniti da nismo znali… Jednostavno tu reakciju uzmite kao podatak i pokušajte ne ponoviti ju. Ljudski je pogriješiti, ali glupost je ponoviti istu grešku. 

Kada ste u nedoumici, podijelite problem

Često smo u situaciji u kojoj ne znamo što i kako dalje, odnosno kakva intervencije bi bila prikladna. U takvim situacijama je prikladno podijeliti problem s klijentom, i uključiti njega ili nju u odlučivanje o tome što učiniti.

Konzultanti obično misle da moraju imati odgovor na svako pitanje ili problem. Međutim, nije bitno imati odgovor uvijek spreman, nego pomoći klijentu da riješi problem. Albert Einstein je rekao da ako ne možeš riješiti problem onda promijeni problem. On je htio reći da je moguće da je problem pogrešno postavljen i da ga treba pogledati na drugi način. Ovaj princip kaže da ako ne znamo rješenje, problem treba podijeliti s nekim drugim, a najbolje s vlasnikom problema – klijentom.

Sjetimo se činjenice da nikada ne možemo tako dobro poznavati klijentski sustav da bi mogli imati odgovor na sve probleme i da uvijek nastojimo dokučiti naše neznanje (načelo 3); da je klijent vlasnik problema (načelo 5) i da ga u trenucima nedoumice treba podijeliti (načelo 10); da uvijek treba nastojati pomoći klijentu, a davanje prve stvari koja vam padne na pamet ili čuvanje problema za sebe nije pomaganje (načelo 1).

Komentiraj