Antonio Zrilić intervju u Industriji from Logiko d.o.o.
Industrija: Uspešno ste sproveli procese optimizacije troškova, povećanja profitabilnosti i poboljšanje procesa u skladištu, logistici i celokupnom lancu snadbevanja u mnogim kompanijama u regionu kao i inostranstvu. Sa kakvim se problemima susreću kompanije koje se bave logistikom i da li se razlikuju problemi u zavisnosti od zemlje i tržišta u kojoj se nalazi kompanija?
Antonio Zrilić: Upravo sam u jednom članku obradio poveznicu logistike i strategije poduzeća te kako sa logistikom utjecati na provođenje strategije. Uobičajena strategija svakog poduzeća je profitabilan rast. Neke kompanije više cijene rast kao takav i povećanje tržišnog udjela dok je nekima ipak bitno da taj rast bude održiv i da je profitabilan. Međutim, bez obzira kakvi su detalji strategije svaka strategija da bi bila provedena mora imati definirane procese koji podržavaju takvu strategiju. Problemi sa procesima su uvijek isti bez obzira o kojoj se industriji, državi ili tržištu radi. Traži se efikasnost, a to u prijevodu znači da postignete što veći output sa što manjim inputom. Inputi su zalihe, prostor za odlaganje tih zaliha, oprema za manipulaciju te ljudi koji ju opslužuju. Tu su i IT sustavi koji vam olakšavaju upravljanje svim ovim resursima. A output je zadovoljan kupac. Što znači zadovoljan kupac? Krenimo od sebe kao kupca i što mi želimo kada smo u toj ulozi. Kupac želi svoju plaćenu robu ili uslugu brzo (u dogovoreno vrijeme) i točno (naručena roba u dogovorenoj količini i kvaliteti). Netko će reći i po što nižoj cijeni, ali s obzirom da je kupac već naručio robu po dogovorenoj cijeni njega ne zanima po kojoj cijeni (troškovima) ćete vi dostaviti tu robu. To zanima vas kao dobavljača. I taj “detalj” je u srcu logističke efikasnosti. Kao i kod zahtjeva za povećanjem kapaciteta i prihoda koje smo naveli te zahtjev za efikasnošću završavamo sa procesima. Dakle, tajni sastojak povećanja efikasnosti jesu procesi i to je poveznica između dva globalno cilja: prihoda i efikasnosti. Dakle, glavni problemi su povezani sa efikasnošću ili fleksibilnošću procesa.
Industrija: Koja su to nova logistička rešenja i koliko automatizacija, kao i nova informaciona i softverska rešenja pomažu današnjoj logistici?
Antonio Zrilić: Ja se kod automatizacije držim zlatnog pravila, a to je da se automatizacija ne radi i ne uvodi sama radi sebe već mora biti u funkciji poslovnih procesa. Drugo pravilo je da se procesi najprije trebaju definirati na suho bez automatizacije, a tek kada su ti procesi optimizirani onda se uvode dijelovi automatizacije koji te procese mogu ubrzati ili povećati točnost isl.
Industrija: Da li je ulazak Hrvatske u Evropsku uniju pomogao Hrvatskoj logistici?
Antonio Zrilić: Promijenilo se to da je nakon ulaska u EU u Hrvatskoj puno veća konkurencija zahvaljujući zakonodavstvu Europske unije u kojem se dozvoljava svakom poduzeću koje vrši usluge prijevoza u nekoj članici Unije da može obavljati usluge internog prijevoza u svim članicama Unije. To znači da transportno poduzeće iz Španjolske ili Bugarske može obavljati usluge internog transporta unutar Hrvatske bez da prethodno otvori poduzeće ili podružnicu u Hrvatskoj. Isto tako i poduzeće iz Francuske itd. To vrši ogroman pritisak na konkurentnost kod domaćih prijevoznika.
Industrija: Koje su po Vama odluke i potezi potrebni da bi zemlje u regionu bile konkurentne na međunarodnom tržištu logistike i celokupnom lancu snabdevanja?
Antonio Zrilić: Za uspjeh na međunarodnom tržištu logistike, kao i na bilo kojem drugom tržištu važan je u prvom redu stav odnosno mentalitet kojim treba gledati na globalno i međunarodno tržište kao na svoje ciljno tržište. Naš problem malih država je kompleks manje vrijednosti i već u startu se predajemo i mislimo da moramo raditi samo na domaćem tržištu. Već nas to stavlja u defanzivan položaj i odmah zatim počinje kukanje kako će nas strane multinacionalke pojesti za doručak. Čim tako razmišljamo mi smo paralizirani da razmišljamo o tome kako konkurirati tim istim kompanijama na njihovom terenu. Sportskim rječnikom rekli bi da stalno igramo na svojoj polovici terena. Dakle, moj je savjet da budete hrabri u istupu na strana tržišta.
Industrija: Da li je trenutno došlo do viška logističkih kapaciteta koji su doveli do obaranja cena usluga? Da li je prihvatanje posla po niskim cenama put u propast poslovanja?
Antonio Zrilić: Već sam u jednom intervjuu izrazio svoje mišljenje o tome. Meni je jasna tehnologija koja dovodi do damping cijena. Mi smo u Hrvatskoj naučili lekciju kada je u tadašnje vrijeme najveći prijevoznik Pevec propao i za sobom ostavio devastirano tržište transporta. Naime, model je jednostavan. Ako želite postati najveći morate uzimati što više posla. da bi mogli odraditi taj posao trebaju vam kamioni. Kada kupite velik broj kamiona morate ih konstantno držati zaposlene. Da bi ih držali zaposlene počinjete pristajati na bagatelne cijene koje ne pokrivaju ni leasing ratu kamiona, a kamoli ostale troškove. Ta spirala je neumoljiva i ona vodi u propast mnoge kompanije koje dozvole da budu uvučene u tu igru. Lijek protiv toga je da se na prvo mjesto stavi održivost i kvaliteta, a tek onda rast. Naravno da ćete reći da neki to rade iz pukog preživljavanja, a ne rasta. Međutim oni koji rade po tako niskim cijenama samo da prežive, oni su bankrotirali samo što to još ne znaju. Već sam ranije spomenuo da glavna strategija treba biti profitabilan rast, a ne rast. I mislio sam na održivi rast. Rast na damping cijenama nije profitabilan niti održiv.
Industrija: Na kojim projektima ste trenutno angažovani?
Antonio Zrilić: Trenutno radimo na projektima povećanja profitabilnosti i cash-flowa kod klijenata kroz optimizaciju zaliha i poboljšanje procesa u skladištu, logistici i cjelokupnom supply chainu (lancu opskrbe). To je jedan od najvećih potencijala koje svaka kompanija ima – da oslobodi vlastite cash-flow potencijale i kapacitete s jedne strane, i eliminacija najvećeg troška o kojemu je govorio još Peter Drucker, a to je trošak ne korištenja kapitala (zaliha, ljudi i kapaciteta). Ne korištenje kapitala se manifestira kada uložite u zalihe koje se ne prodaju, u krive ljude koji vam ne pomažu da rastete ili u kapacitete (ljudske, skladišne, transportne ili proizvodne) koji nisu iskorišteni.