Što je bolje za profitabilnost tvrtke, da odgovornost za zalihe bude na prodaji ili na nabavi?
Pročitao sam odličan članak u Lideru sa ovom misli koju sam stavio u naslov ovog članka.
Ova misao se neprestano provlači kroz moj rad i ja ju pokušavam ugraditi u sve svoje projekte, seminare pa evo i članke. Ključna stvar svakog poduhvata, a tako i poslovnog poduhvata, je imati strategiju.
Nedavno sam se pridružio jednoj zanimljivoj diskusiji koja se bavila pitanjem “Što je bolje za profitabilnost tvrtke, da odgovornost za lager bude na prodaji ili na nabavi?” Diskusiji su se pridružili mnogi predsjednici uprava poduzeća koji se bore sa ovom temom u svojim poduzećima.
Bilo je bolno kada smo se morali složiti sa ovom zajedničkim zaključkom da većina (na žalost) naših visokih menadžera i (pogotovo) poduzetnika nemaju jasnu strategiju za svoja poduzeća. Iz tog razloga se i ovakva pitanja (kako upravljati zalihama i tko je za njih odgovoran) stavljaju na stol. Slažem se da je zapravo ključ i u komunikaciji, ali prvo je bitno definirati što mi želimo (u konkretnom pitanju o zalihama, moramo se zapitati koliku prodaju želimo, koji stupanj zadovoljstva kupaca želimo i koliko to u zalihama košta. Tek tada možemo krenuti sa radom i poslovanjem – jer znamo koji nam je cilj.).
U mnogim poduzećima s kojima sam imao prilike raditi su se nabava i prodaja prvi puta sastali na nekoj radionici vezanoj uz neki projekt, ali nisu imali običaj sastajati se na redovnoj bazi (ponekad i nabava i prodaja za sebe nisu imali zajedničkih sastanaka). Na takvim radionicama bi onda izlazila pitanja o odgovornosti i krivici…
Ali opet se vraćam na strategiju. Kada bi svima bilo jasno koja je prodajna strategija i koliku raspoloživost i kojih artikala želimo – svjesni činjenice da veća raspoloživost više košta u (sigurnosnim) zalihama i prateći KPI-eve prema svojim odgovornostima – onda ne bi bilo nesporazuma osim ako netko ne bi poštivao takvu strategiju. Netko je naveo zamjenu KPI-eva između nabave i prodaje, što mi se sviđa kao ideja, ali mi se čini puno učinkovitije mišljenje da se npr i prodaji i nabavi daju isti KPI-i.
Za konkretno pitanje odgovornosti za zalihe to bi značilo sljedeće: Ako je prodaji u interesu maksimizirati prodaju i pritom držati istu razinu zaliha (mjerenu u KO ili danima vezivanja zaliha) on će na taj način utjecati i na profitabilnost poduzeća. S druge strane ako nabava ili logistika koja je zadužena za troškove zaliha, istovremeno zadužena i za podizanje veće prodaje (mjerenu raspoloživošću artikala, zadovoljstvom kupaca, potpunim isporukama isl) onda će ona pridonijeti i prodaji, a ne samo profitabilnosti poduzeća.