Teorija kaosa kaže da svaki sistem teži Prema kaosu… tako i upravljanje zalihama, ako ne poduzmeš ništa, kaos preuzima. Mnogi misle da ako ne optimiziraju zalihe, stvari će ostati iste. Ali istina je suprotna: ako ne optimiziraš, onda nesvjesno maksimiziraš – zalihe, troškove, probleme.
Kako izgleda lančana reakcija maksimizacije?
- Višak zaliha → Ne znaš što će se prodati, pa radije naručiš više.
- Zarobljeni kapital → Novac ostaje vezan u skladištu umjesto da se ulaže u rast.
- Povećani troškovi skladištenja → Više robe = veće skladište, više troškova.
- Smanjena obrtnost → Roba sporo izlazi, a nova dolazi.
- Rast zastarjele i neprodane robe → Počinješ otpisivati proizvode i raditi rasprodaje.
- Pritisak na cash flow → Treba ti više novca za zalihe, ali ga nema jer je zarobljen.
- Lošija likvidnost → Počinješ kasniti s plaćanjima dobavljačima i oni stopiraju isporuke.
- Previše SKU-ova → Upravljanje postaje kompleksnije, povećava se zaliha
- dostupnost ključnih artikala → Ironično, unatoč gomili robe, često nedostaje ono što kupci žele.
- Više hitnih narudžbi → Plaćaš skuplju dostavu da pokriješ nestašice.
- Gubiš kupce → Kupci se okreću konkurenciji jer nisi pouzdan.
- Sve ovo ponavlja se u krugu – i tvrtka postaje talac vlastitih zaliha.
Što ako umjesto maksimizacije uvedeš optimizaciju?
- Segmentacija zaliha (ABC/XYZ) → Fokus na ono što donosi prihod.
- Točne prognoze potražnje → Nabavljaš na temelju podataka, ne instinkta.
- S&OP proces → Usklađuješ prodaju, nabavu i skladište da svi rade po istom planu.
- Automatizacija i analitika → Softver prepoznaje obrasce bolje od ljudi.
- Prilagodljivo upravljanje zalihama → Brzo reagiraš na promjene na tržištu.
Optimizacija nije trošak, već investicija u stabilnost i rast.
Ako ne optimiziraš, nesvjesno ulaziš u spiralu maksimizacije. A izlazak iz tog kaosa uvijek je skuplji nego pravovremena optimizacija. Međutim, optimizacija zahtijeva izlazak iz zone komfora…
Što ti misliš – optimiziraš li ili samo maksimiziraš?
#supplychain#zalihe#logistika#business#optimizacija
