“Ovako smo uvijek radili,” rekao je Marinin otac, pokazujući na hrpu papirnatih narudžbenica na njenom stolu. “Ali tako više ne možemo nastaviti,” pomislila je ona, gledajući u gomilu papira koja je prijetila da će se srušiti pod vlastitom težinom.
Marina Petrović, 35-godišnja nasljednica obiteljske tvrtke, osjećala je težinu odgovornosti na svojim ramenima. S jedne strane, tu je bilo ponosno nasljeđe njenog oca – tvrtka koja je izdržala ekonomske oluje i izgradila reputaciju. S druge strane, Marina je jasno vidjela kako njihovi konkurenti ubrzano napreduju, implementirajući nove tehnologije i optimizirajući svoje lance opskrbe.
Svaki dan, Marina je žonglirala između očuvanja vrijednih tradicija i guranja tvrtke prema neophodnoj modernizaciji. Ručno ispunjavanje narudžbenica možda je bilo dovoljno dobro prije 30 godina, ali u današnjem brzom svijetu e-commerce-a i just-in-time dostava, to je značilo kaskanje za konkurencijom.
“Kako mogu uvesti promjene a da ne iznevjerim povjerenje koje su mi roditelji poklonili?” pitala se Marina, gledajući kroz prozor ureda na skladište puno skupe robe – robe čije je kretanje postajalo sve teže pratiti starim metodama.
Njezin um je vrtio moguća rješenja: implementacija sustava za upravljanje zalihama, digitalizacija narudžbi, optimizacija ruta dostave. Ali svaka ideja je sa sobom nosila rizik i neizvjesnost. Hoće li zaposlenici prihvatiti promjene? Hoće li kupci cijeniti nove, brže procese ili će žaliti za osobnim pristupom na koji su navikli?
Marina je znala da mora djelovati. Ali kako napraviti taj prvi korak?
Jeste li se ikada našli u sličnoj situaciji, pokušavajući modernizirati poslovanje dok istovremeno čuvate tradiciju? Bilo bi korisno čuti vaše iskustvo u komentarima.
#MarininaSaga #SCModiseja #SupplyChainManage
