Kako kronična kašnjenja u proizvodnji nestaju bez novog softvera i promjene dobavljača

Podijeli ovaj sadržaj:

Kad tvrtka godinama kasni s isporukama, prvi zaključak je gotovo uvijek isti: dobavljač je spor, trebamo boljeg. Drugi je zaključak da nam treba softver koji će to posložiti. Oba su skupa, i oba u pravilu promaše.

Pokazat ću vam to kroz nekoliko stvarnih slučajeva, jer se ista stvar ponavlja prečesto da bi bila slučajnost. U svima njima najveća prilika nije bila ni brži dobavljač ni novi sustav, nego nešto što je cijelo vrijeme bilo na dohvat ruke — samo ga nitko nije tražio.

Slučaj koji najbolje pokazuje o čemu se radi

Jedan klijent imao je kronična kašnjenja u proizvodnji. Ne zato što je dobavljač bio spor — rok isporuke ključnog materijala bio je šest tjedana i to se nije mijenjalo. Naručivali su prekasno, jer su čekali da saznaju baš svaki detalj specifikacije prije nego što uopće pošalju narudžbu.

A pokazalo se da taj zadnji detalj dobavljaču nije bio potreban u trenutku narudžbe. Trebao mu je tek u završnoj fazi proizvodnje. Razdvojili smo te dvije stvari: termin kod dobavljača rezervirali su na vrijeme, a finalne podatke poslali tek kad su zaista zatrebali.

Kašnjenja su nestala. Rok isporuke pritom nismo ni dirali — bio je šest tjedana i ostao je šest tjedana. Nitko nije kupio novi softver, nitko nije mijenjao dobavljača.

Jedina razlika bila je u tome što su s tim dobavljačem počeli razgovarati kao sa strateškim partnerom, a ne kao s narudžbenicom. Cijelu tu priču, i logiku segmentacije dobavljača iza nje, razložio sam u tekstu o tome zašto najskuplji dobavljač nije onaj koji diže cijenu. Ovdje me zanima nešto drugo: zašto se isti obrazac ponavlja i u firmama koje s tim aluminijskim proizvođačem nemaju baš ništa zajedničko.

Zašto različite firme dolaze do istog rezultata

Do te lekcije i sam sam došao na teži način. Godinama sam kao voditelj nabave sjedio nasuprot dobavljaču-monopolistu koji je diktirao uvjete, i lomio zube na pregovorima o cijeni koje nisam mogao dobiti. Trebale su mi godine da shvatim da s takvim dobavljačem cijena nije poluga — odnos jest.

Ono što povezuje te slučajeve nije industrija ni veličina firme. Povezuje ih redoslijed: prvo dijagnoza, pa sustav, pa rezultat. I gotovo uvijek se pokaže da je najveća prilika bila neka informacija koju dvije strane nisu razmijenile, jednostavno zato što nisu znale da je trebaju tražiti.

Vlatko Grgić, COO KFK-a, opisao je polaznu točku preciznije nego što bih ja:

“Nije dovoljno imati ideje. Treba sustav. I znati odakle početi. Bez rezerve preporučujem Logiko d.o.o. i konzultante Antonija Zrilića i Zorana Đurđevića svakoj tvrtki koja stoji pred složenim operativnim izazovima — posebno onima koji prolaze kroz istovremeni rast i restrukturiranje.”

— Vlatko Grgić, glavni operativni direktor (COO), KFK d.o.o.

Obratite pažnju na redoslijed u toj rečenici: prvo sustav, pa “znati odakle početi”. To nije kozmetika. To je razlika između firme koja svake godine pokušava nešto novo i firme koja jednom posloži temelj pa nadograđuje.

Što se dogodi kad se temelj posloži

Kad se prilika jednom pronađe i prevede u sustav, rezultat se pojavi na mjestu na kojem ga niste očekivali — najčešće u kapacitetu i u brzini, a ne samo u zalihama.

Toni Grubišić, direktor Frigo Plusa, sažeo je to ovako:

“Inovativna rješenja koja su nam Logiko konzultanti predložili i osmislili povećala su kapacitete ukupne proizvodnje za blizu 40 posto. Sve je to omogućilo eksponencijalan rast Frigo Plusa u samo godinu dana. Promjene u organizaciji koje su uvedene i odnos radnika prema radnom mjestu koji je postignut prije su bile nezamislive.”

— Toni Grubišić, direktor, Frigo Plus d.o.o.

Gotovo 40 posto više kapaciteta u godinu dana — s istim pogonom i istim ljudima. Nije došlo od novog stroja. Došlo je od toga da se prvo vidjelo gdje kapacitet curi, pa se ta rupa zatvorila.

Sličan pomak, samo u logistici, opisuje Damir Šimunović iz FEAL-a:

“Ubrzali smo logističke procese za tri puta, skratili rokove isporuke prema kupcima te povećali ukupnu konkurentnost na tržištu.”

— Damir Šimunović, direktor, FEAL Hrvatska

Tri puta brži logistički procesi nisu rezultat veće hale ili više kamiona. To je rezultat toga što se tok robe kroz skladište prvi put pogledao kao cjelina, a ne kao niz odvojenih koraka od kojih svaki netko optimizira za sebe.

Zašto ovi rezultati nisu iznimke

Lako je ove brojke odbaciti kao pojedinačne uspjehe. Zanimljivije je pitanje zašto se ponavljaju.

U svakom od tih slučajeva firma prije dolaska nije bila pasivna. Naprotiv, uglavnom je bila iscrpljena od vlastitih pokušaja — imali su Excele, procedure, pokoji kupljeni modul. Nedostajao im je redoslijed, a ne trud. Zato prvi korak nikad nije bio “uvedimo nešto novo”, nego “pogledajmo što već imate i gdje to curi”.

Brzina te dijagnoze iznenadi ljude više od svega. Tomislav Pedić, rukovoditelj nabave u Cromarisu, opisao je koliko brzo dođe prvi uvid:

“Od Antonia Zrilića sam u samo četiri dana o logistici naučio više nego u svojoj prethodnoj karijeri. Njegovo razumijevanje i jednostavni koncepti o logistici i supply chainu su osvježavajući, a pristup radu visoko profesionalan i ugodan.”

— Tomislav Pedić, rukovoditelj nabave, Cromaris d.d.

Četiri dana. Ne za rješenje, nego za jasnu sliku toga gdje su prilike — a upravo ta slika je ono što razlikuje ciljano ulaganje od nagađanja.

Zaključak: najveća prilika rijetko izgleda skupo

Ako iz svih ovih slučajeva izvučete jedno, neka bude ovo: najveća prilika u lancu opskrbe gotovo nikad ne izgleda kao velika investicija. Izgleda kao razgovor koji niste obavili, informacija koju niste podijelili, ili tok koji nitko nije pogledao od početka do kraja.

Aluminijskom proizvođaču to je bila jedna specifikacija poslana u pravom trenutku. Frigo Plusu je bio kapacitet koji je curio na mjestu koje nitko nije gledao. Svima njima zajedničko je da rješenje nije koštalo koliko su mislili da mora — a rezultat je bio veći nego što su se usudili očekivati.

To je razlog zbog kojeg uvijek počinjem od dijagnoze, a ne od alata. Dok ne vidite gdje curi, svaki novi softver i svaki novi čovjek su nagađanje na krivom mjestu.

Da vam pomognem da tu vrstu prilike počnete tražiti sami, pripremio sam Supply Chain Accelerator roadmap — vizualni prikaz sve tri faze i devet koraka, s pitanjima koja pomažu locirati gdje vaš lanac opskrbe gubi kapacitet. Ostavite email i poslat ću vam ga zajedno s kratkim videom o tome kako ga primijeniti.

[FORMA ZA PRIJAVU — zajednička forma roadmapa]
Embed: https://api.leadconnectorhq.com/widget/form/HrO8tAJbQjOs3PmjrAo0 (iframe, 462px)

Preuzmi besplatni vodič koji locira gdje tvoj supply chain gubi kapacitet

Unesi email – šaljemo ti vodič plus besplatni kratki video koji pokazuje kako ga primijeniti u svojoj tvrtki.

Supply Chain Accelerator Roadmap

AAko nakon toga poželite da vašu prvu priliku pronađemo zajedno i prevedemo je u konkretnu brojku, to je ono s čime počinjemo na SC dijagnostici 1 na 1.

Lajkajte, komentirajte i repostajte ako mislite da bi nekome u vašoj mreži ovo pokazalo da rješenje ne mora biti skupo.

S hitnim narudžbama je isto. Dok ih doživljavate kao vanjsku silu, jedina moguća reakcija je brže trčanje. Čim ih počnete brojati, one prestaju biti sudbina i postaju podatak — a podatak se može mijenjati.

Podijeli ovaj sadržaj:

Komentiraj

Are you human? Please solve:Captcha