Jedno od najvažnijih pitanja u skladištu je kako rasporediti robu u skladištu? Ovo pitanje se često ne razmatra vrlo temeljito nego se roba slaže prema nekoj intuiciji ili na osnovu iskustva i tradicije. Svaki skladištar ima svoju ideju načina kako složiti robu na osnovu iskustva kako se to radilo u nekoj od njegovih bivših firmi u kojima je radio. Isto tako dosta utječe i branša u kojoj se to skladište nalazi pa i vrsta robe i veličina asortimana. Zapraavo je jako puno faktora koji utječu i treba jako dobro paziti da se uzmu u obzir oni koji su relevantni. Evo nekoliko primjera metoda spremanja robe te njihovih prednosti i nedostataka.
1.Sustav fiksnih lokacija
Ova je metoda primjenjiva samo u manjim skladištima i sa manjim brojem zaposlenika. Međutim, ako postoji formalan sustav i logika u držanju zaliha primjenjiva je i na veće poslovanje. Ovakav je način lociranja robe najčešći jer je vrlo jednostavan za uspostavu i održavanje. Skladištari obožavaju ovakvo lociranje jer oni mogu dokazati da su nezamjenjivi jer samo oni znaju gdje se roba nalazi. Vlasnici i direktori poduzeća se uglavnom slažu sa njima jer im je važno da stvari funkcioniraju već godinama i ne žele previše “talasati”, iako se potajno boje što će se dogoditi ako im taj skladištar ode na bolovanje ili u mirovinu.
WMS (Sustav upravljanja skladištem) vrlo lako može uskočiti i održavati ovaj koncept iako ponekad razmišljate na način: Da li ima smisla ulagati u skupe softvere koji vam kažu ono što i vaš skladištar ionako zna? U nekim slučajevima je moguće i sa ERP sustavom popratiti ovaj način lociranja robe pa ne morate ulagati u skupi WMS već na nivou matičnih podataka u šifarniku odredite na kojoj lokaciji određeni artkl stoji. Ova metoda u kombinaciji sa fleksibilnim ERP-om i skenerom može zadovoljiti potrebe velikog broja skladišta.
Nedostatak ovog sustava je slaba iskoristivost prostora jer morate rezervirati određeno mjesto ili lokaciju za robu koje možda trenutno nema na zalihi. Kod određivanja veličine skladišta treba odrediti veličinu prema maksimalnoj zalihi, a s obzirom da asortiman ima tendenciju da se povećava zbog toga se teško širiti.
Moramo napomenuti da je u slučajevima kada je asortiman dosta velik (preko 10000 artikala) teško zapamtiti lokaciju ako ne koristimo WMS ili neki drugi automatizirani način vođenja skladišta.
2.Prema broju šifre
Ovaj način spremanja robe je hibrid fiksnog sustava, a funkcionira tako da se roba sprema u redoslijedu prema broju šifre (A123 ide prije B123) itd. Na ovaj način roba na skladištu prati logičan slijed slaganja i komisioniranja.
Iz tog razloga je vrlo lako pronalaženje i dostupnost proizvoda te relativno jednostavna uspostava. Isto tako je moguće eliminirati vođenje evidencije što, naravno, nije preporučljivo. Problem je u tome što je to vrlo nefleksibilan sustav i teško se adaptira na rast volumena potražnje. Isto tako, kao i kod fiksnog sustava jako je slaba iskoristivost prostora i dodavanje novih proizvoda zahtijeva pomicanje svih slijednih artikala što zahtijeva stalno manipiliranje i mijenjanje pozicija. Nije vrlo popularan kod skladištara.
3.Grupa materijala
Grupiranje prema grupama materijala je vrlo intuitivno i vrlo jednostavno jer su proizvodi složeni logičnim slijedom te je time povećana efikasnost izuzimanja i fleksibilnost. Međutim koliko god je lako pronalaženje i izuzimanje prave grupe, vrlo često se događaju greške uzimanja krivog proizvoda iz iste grupe. Potrebno je znatno znanje o proizvodima da bi ih pronašli i velika pažnja da se ne izuzme sličan proizvod. Iskoristivost prostora je bolje nego kod standardne fiksne metode, ali još uvijek nije optimalno. Treba napomenuti da je ponekad teško klasificirati neke proizvode (možda spadaju u više grupa).
Jedan od načina kako prevladati nedostatke ove metode je da se razdvoje proizvodi kod kojih se najčešće događaju zamjene.