Kako odrediti pravu količinu narudžbe? Naravno, ovo pitanje je povezano sa generalnim definiranjem koje zalihe držati, a koje ne – i u kojoj količini. Jer količina narudžbe pokriva količinu koju želimo/mislimo prodati kratkoročno (ciklička zaliha) plus količina za svaki slučaj (sigurnosna zaliha). Ova količina je funkcija strategije koju provodimo u smislu asortimana koji želimo prodavati, a asortiman se određuje na osnovu procjene utjecaja na financijski rezultat i rizika. Ovo je zajednički posao svih funkcija u poduzeću od prodaje, financija, proizvodnje i nabave.
Za većinu nabava koje sam vidio, ovo gore navedeno izgleda kao znanstvena fantastika. I to iz razloga jer neke nabave su se pretvorile u “pisaće mašine” i nabavljači zapravo cijeli dan samo pišu narudžbe bez ikakvog razmišljanja. Kod jednog mog klijenta se konstantno događa ona priča iz vica kada čovjek pili drvo cijeli dan i nikako da prepili to drvo. Tada slučajno prođe neki prolaznik i vidi da se čovjek muči i zapita ga: “A zašto ne naoštriš tu pilu? Brže bi završio i manje bi se mučio…” Čovjek sa pilom mu spremno odgovara: “Nemam vremena, vidiš da pilim!”
Pravi asortiman
U slučaju mog klijenta referenti nabave su se pretvorili u operativce koji su po cijeli dan samo tipkali narudžbe. To se vjerojatno nije dogodilo preko noći, ali malo po malo asortiman kompanije se nekritički širio i odjednom je nadrastao asortiman od 20,000 artikala koji je jako teško servisirati. Ne kažem da je aeortiman sam po sebi loš. Većina kaže da je njihov asortiman njihova konkurentska prednost, ali nekritički napuhani asortiman može imati katastrofalne posljedice. Kako on nastaje? Jednostavno i opravdano širimo asortiman jer se navike potrošača i kupaca mijenjaju – moda igra svoju ulogu, tehnologija napreduje itd.
Evo nam primjer jedne domaće prelhrambene kompanije. Oni su isto tako dodavali u svoj asortiman ono što su kupci tražili i što je i njihov glavni konkurent uvodio. Međutim, njihov je konkurent uvijek glasio da ima bolji asortiman proizvoda. U stvarnosti je konkurent imao manji asortiman, ali ga je češće mijenjao i stare proizvode zamijenio sa novima. Naša promatrana kompanija je sve više i više rasla u kompleksnosti, a izgledalo je da ima lošiji asortiman od konkurencije. Problem nije, dakle, u uvođenju novih proizvoda, nego u rješavanju starih.
Prava količina
To je međutim tek prvi dio jednadžbe – definirati pravi asortiman ili pravu robu. Sljedeći element je prava količina koju treba odrediti. Prava količina je možda najvažniji sastojak vrijednosti koju nabavna funkcija donosi u svoju kompaniju. Određivanje količine kod narudžbe definira uspješno ili neuspješno poduzeće. Količina za narudžbu se sastoji od nekoliko elemenata.
- Prvi od njih je povijesna komponenta i ona treba pokriti prosječnu prodaju koja se nastavlja na osnovu trendova iz prošlosti.
- Drugi element su razni ciklusi i sezonski utjecaji koji utječu na inače linearnu povijest (ovo je bila ironija – ne postoji nešto takvo kao linearan tijek vremena).
- Treći element jesu informacije sa terena i one “grubo” narušavaju harmoniju excel tabela koje smo u prva dva elementa razvili. Njih svakako treba uvrstiti u jednadžbu jet inače nije realistična.
- Sljedeći element je vjerojatnost da će se ovako forecastirana kratkoročna budućnost stvarno i dogoditi. Vjerojatnost je jedna strana medalje, a rizik je druga strana te iste medalje. Ovaj element je jako bitan jer nas upućuje u kojem smjeru ćemo ići sa ulaganjem u zalihe i količine koje ćemo naručiti.
Kada sve ove elemente ubacimo u pravim omjerima u našu formulu za izračun pametne narudžbe, dobijemo količinu koja je skrojena po mjeri našin potreba i koja će nam omogućiti da gradimo solidan asortiman i da ulog u zalihe bude opravdan utjecajem na naš rezultat i rizicima koji stoje na putu uspjeha.
Ne da vam se čitati? Pogledajte video sa istom temom: